U burgu sa niknija,
sa sluša prve riče,
sa čija prve pasa,
sa sa šalija.
Tuna ma posnajahu,
tuna ma hočahu dobra.
Celjade jiz burge bihu brižne,
ma bihu moje čeljade.
Sa nija hi več.
Kada hi hočam vit
grem još u burgu.
Vidim njifoge hiže
a hi mislim
kaka bihu napri vrati
kada mi gorivahu:
“Linuč di greš?
Mama Rena nija je
je pola van ».
Palaka, palaka,
sa vračam naza
di škrila tuna.
|
Nel borgo sono nato,
ho sentito le prime parole,
ho fatto i primi passi,
ho giocato.
Tutti mi conoscevano,
tutti mi volevano bene.
La gente del borgo era povera,
ma era la mia gente.
Ora non ci sono piů.
Quando voglio vederli
vado ancora nel borgo.
Vedo le loro case
e li penso
quando erano davanti la porta
e mi dicevano:
“Linuc dove vai?
Nonna Rena non c’č
č andata in campagna”.
Piano, piano,
me ne torno indietro
alla “škrila tuna”.
|